Izumiranje vrsta

Prema znanstvenim procjenama, na Zemlji postoji između 5 i 30 milijuna biljnih i životinjskih vrsta. Iako čak i ne znamo točan broj i do sada je opisano samo oko dva milijuna vrsta, svake godine na našem planetu nestane nekoliko tisuća životinjskih i biljnih vrsta. Mnoge od njih nisu nam ni poznate. Istraživanja sugeriraju da je stopa izumiranja vrsta povećana za faktor 1.000 do 10.000 iznad prirodne stope, zbog čovjekova utjecaja.

Dunav

Dunav je “najmeđunarodnija” rijeka na svijetu – niti jedna druga rijeka teče kroz više zemalja na putu prema moru. Po tome se već može nazrijeti različitost i složenost društvenih zahtjeva koji se postavljaju pred rijeku i njezine ekosustave. Socijalno-gospodarski i politički uvjeti posljednjih desetljeća i stoljeća trajno su promijenili rijeku. Mnoštvo intervencija u cijelom riječnom sustavu ometa ekološko funkcioniranje i predstavlja veliki izazov za jedinstvenu biološku raznolikost u slivu rijeke Dunav. Sliv rijeke Dunav obuhvaća raznovrstan život. Samo u austrijskom dijelu sliva Dunava može se pretpostaviti da postoji oko 3500 biljnih i 40.000 životinjskih vrsta.

Postoje procjene da vodene vrste umiru mnogostruko brže od onih kopnenih. Izumiranje vrsta u slatkoj vodi osobito je dramatično i vjerojatno je najbrže na svijetu

Ako je neka vrsta izumrla, to se ne može se poništiti, a nastale posljedice nisu predvidljive. Utjecaj na osjetljive i složene ekosustave može biti ozbiljan, uzrokujući izumiranje ili prekomjernu populaciju vrsta – čak i onih koje nam još nisu poznate.

Posljedice čovjekove intervencije

Zdržavanje vode na poprečnim građevinama kao što su npr. hidroelektrane, prekidaju slobodan protok vode. Regulacije rijeka radi plovnosti i dobivanje zemljišta za zaštitu od poplava utječu na život u rijeci i na njezinim obalama. Povezane s tim su promjene u ravnoteži prisustva čvrstih tvari. Taj izraz označava sav čvrsti materijal koji rijeka transportira, od velikog kamenja do najfinijeg pijeska i sitnih čestica koje plutaju u vodi. Ravnoteža čvrstih tvari određuje kakvo će biti dno rijeke, a time i staništa koja nastaju tamo. Na branama se prije svega zadržavaju sve grublje frakcije čvrstih tvari, što snažno utječe na razvoj staništa. Kroz akumulacijska jezera i pregrađivanje bujičnih potoka, kameni materijal se zadržava već u planinama i ne dopire do Dunava. Kao rezultat izmijenjenog sastava materijala dna, rijeka ispod brana se sve više ukopava u dno i stvaraju se udubine. Razina vode se spušta, poplavne ravnine se odvajaju od glavnog toka rijeke i nestaju. Unos hranjivih tvari i onečišćenje voda predstavljaju dodatne ozbiljne izazove za okoliš na Dunavu, njegovim pritokama te floru i faunu koja tu postoji.

Crnka – Umbra krameri

Crnka živi u tipičnim staništima u poplavnim ravninama, tj. u biljkama bogatim plitkim vodama s muljevitim dnom, poput ribnjaka, jaraka i močvara. Posebnost crnke je da može dobiti kisik iz atmosferskog zraka preko plivajućeg mjehura, koji je povezan s crijevima

Staništa crnki posebno su ugrožena razaranjem i odvajanjem poplavnih ravnina.

Organizacija IUCN klasificira ovu ribu, koja je uglavnom rijetka vrsta, kao ugroženu. Njena populacija naglo opada na regionalnoj razini.

Europska barska kornjača - Emys orbicularis

kilograma i mogu živjeti do 60 godina. One love vodene kukce i puževe, crve, ribe, punoglavce i strvine. Budući da mogu gutati samo pod vodom, nikada ne jedu na kopnu

Europska barska kornjača živi u stajaćim ili lagano tekućim vodama. Dok su zrele barske kornjače samo neznatno ugrožene od strane grabežljivaca, ugrožavaju ih prije svega posljedice ljudske intervencije u njihovom staništu: odvodnjavanje močvara i tresetišta, korekcije vodenih tokova, urbano širenje i uništavanje mjesta za odlaganje jaja jako ugrožavaju kornjače.

Na crvenom popisu IUCN-a se europska barska kornjača klasificira kao potencijalno ugrožena.

Europski mink - Mustela lutreola

Europski mink – usamljenik – dugačak je od 12 do 19 centimetara i teži 400 do 740 grama. Njegova omiljena hrana uključuje štakore i druge glodavce, te žabe, ptice, ribu i rakove. Zimi, životinje često drže otvorenu rupu u ledu na vodama, tako da i tada mogu roniti u potrazi za hranom.

Minkovi su vezani za vodu u njihovom staništu. Stanuju na obalama i drugim, gustom vegetacijom obraslim, područjima duž rijeka i jezera i rijetko borave više od 100 metara udaljeni od vode. U Podunavlju su samo još u rumunjskoj delti Dunava ostale male populacije. Europski mink ugrožen je, između ostalog, širenjem američkog minka i lovom zbog proizvodnje krzna

IUCN klasificira europski mink kao vrstu ugroženu od izumiranja.

Crna topola - Populus nigra

Europska crna topola izvorno je bila rasprostranjena diljem Europe. Danas joj u Mađarskoj, prema Crvenom popisu IUCN-a, prijeti izumiranje.

Crna topola ugrožena je ravnanjem tokova rijeka, izgradnjom nasipa i regulacijom korita rijeka, opadanjem razine podzemnih voda, velikim krčenjem aluvijalnih šuma u poljoprivredne svrhe, te zbog hibridizacije uslijed čega se već oko 200 godina preferira korištenje drugih vrsta topola u šumarstvu

Mnoštvo kukaca živi na crnoj topoli, a ptice koriste njezinu krošnju kao mjesto gniježđenja. Goveda, ovce i divljač vole gristi grančice topola. Konji rado žvaću njezinu koru, što može dovesti do odumiranja stabala. Čak i dabrovi vole topole i mogu oboriti čak i deblje drveće za 1-2 noći. Meko drvo crne topole osim toga je atraktivno stanište za mnoge vrste gljiva. Topola voli toplo, te je stoga drvo nizina i javlja se u nizinama velikih rijeka diljem Europe.

Jesetre - Acipenseridae

Prvobitno, Dunav je bio dom šest vrsta jesetri. Pet vrsta (moruna, pastruga, jesetra, sim i atlantska jesetra) žive kao odrasle jedinke u Crnom moru i migriraju na mrijesćenje u Dunav. Moruna, najveća i najpoznatija vrsta, proizvodi ‘pravi’ Beluga kavijar. Šesti tip, kečiga, cijeli život provodi u slatkoj vodi.

Najveće prijetnje jesetrama su desetljeća teškog ribolova (meso i kavijar), prekid migracijskih putova i uništavanje staništa za mriješćenje.

Prema IUCN, jesetre su najugroženija vrsta na svijetu. Atlantska jesetra (Acipenser sturio) smatra se istrebljenom u Dunavu. Moruni (Huso huso), pastrugi (Acipenser stellatus), jesetri (Acipenser gueldenstaedtii), kečigi (Acipenser ruthenus) i simu (Acipenser nudiventris) prijeti izumiranje.

Eurazijska vidra - Lutra lutra

Eurazijska vidra teška je do 12 kilograma, ima vrlo gusto, izolacijski djelujuće krzno i male, okrugle uši. Njih može, poput nosa, zatvoriti pod vodom. Živi u različitim pritokama i ribnjacima duž čitavog Dunava. Ona preferira poplavna područja i gusto obrasle obale rijeka.

Vidra je jako lovljena dugo vremena. Njezino se meso smatralo delikatesom i krzno je bilo cijenjeno. Ravnanje riječnih voda, krčenje šuma, poljoprivreda, ribarstvo i onečišćenje voda dodatni su razlozi za smanjenje populacije.

Eurazijska vidra navedena je kao potencijalno ugrožena u Crvenom popisu IUCN.

Patuljasti rogoz - Typha minima

Patuljasti rogoz je pionirska biljka koja može biti visoka 25 cm do 75 cm. Njezino stanište obilježeno je mijenjanjem razine vode, zbog čega se pretežno nalazi na pješčanim obalama sporednih rukavaca rijeke gdje je struja mirnija. Patuljasti rogoz je široko rasprostranjen uz glavne riječne sustave u Aziji i Europi, ali je njegova rasprostranjenost vrlo isprekidana.

Biljka ovisi o redovitim promjenama materijala dna uzrokovanih redovitim poplavama. Budući da je dinamika znatno smanjena regulacijom rijeka, ovo stanište polako nestaje.

Patuljasti rogoz je ugrožen diljem Europe. U IUCN-ovom crvenom popisu još uvijek je naveden kao slabo ugrožen, ali s tendencijama smanjenja. U Crvenom popisu Austrije već se smatra da mu prijeti izumiranje.

Čaplja žličarka - Platalea leudorordia

Žličarka duguje svoje ime kljunu, koji se na kraju širi poput žlice. Može da poraste do 80 cm i na stražnjem delu glave ima perčin od dugih, bijelih pera koji podiže kada je uzbuđena.

.Čaplja žličarka razmnožava se u močvarama, grmlju ili trsci uz Dunav, njegovim pritokama i susjednim vodama. Potrebna joj je bogata, plitka voda da bi prehranila svoje potomstvo i gusta vegetacija za uzgoj mladunaca. Hranu uzima putem cijeđenja: gura glavu naprijed-natrag, filtrirajući pritom ribu i žabe iz plitke vode.

Klimatske promjene i ugroženost staništa doveli su do toga da su prikladna mjesta za razmnožavanje postala oskudna i da nema dovoljno hrane.

Žličarka još nije na crvenom popisu, ali se njezina populacija stalno smanjuje budući da se sporo prilagođava novim uvjetima.

Bregunica - Riparia riapria

Bregunica je do 13 cm visoka, najmanja vrsta lastavica u Europi. Razmnožava se u kolonijama na strmim pješčanim i blatnim zidovima uz rijeke i kopa duboke rupe, na čijem kraju gradi gnijezda. Njezin su izvor hrane kukci. Najveća europska kolonija nalazi se u Deliblatskoj pješčari u Srbiji, jednoj od posljednjih pustinja na kontinentu. Grupa se sastoji od najviše 20.000 parova.

Razlog da bregunica još uvijek nije ugrožena je njezina odlična prilagodljivost. No, čak ni to ne predstavlja jamstvo za preživljavanje ako se stanište previše promijeni.

Zbog velike kanalizacije rijeka i rezultirajuće vrlo ograničene dinamike rijeke, samo još rijetko se formiraju prikladna mjesta za uzgoj. Osim toga, riječne se obale često koriste kao ilegalne deponije smeća, što dodatno komplicira uzgoj potomstva

Njemački tamarisk - Myricaria germanica

Njemački tamarisk često se mogao naći uz rijeke do početka 20. stoljeća. To je pionirska biljka i jedna od prvih koja raste nakon poplave na novoformiranim šljunkovitim podlogama. Na Dunavu se biljka mogla naći sve do srednjeg toka, te u svim alpskim pritokama, gdje danas žive posljednje populacije.

U Njemačkoj i Austriji, vrsta je klasificirana kao ugrožena od izumiranja.

Sve aktivnosti koje sprječavaju prirodnu dinamiku tekućih voda ugrožavaju ovu vrstu, osobito akumliranje vode, jer to značajno mijenja kako dinamiku poplava tako i sastav supstrata (šljunka).

Podunavski vodenjak - Triturus dobrogicus

Podunavski vodenjak može porasti od 12-16 cm. Njegovo ukupno područje rasprostranjenosti relativno je maleno. Ono se prostire od Donje Austrije do Mađarske, preko dijelova Mađarskoj susjednih država, te do zapadne Rumunjske. Na proboju Dunava kroz Banatsko gorje na južnim obroncima Karpata čini se da postoji prekid u njegovoj rasprostranjenosti. Tek dalje na istok, u Vlaškoj, i konačno na području delte Dunava u Ukrajini, ponovno imamo populacije ove vrste.

Glavni razlog za opasnost koja prijeti Podunavskom vodenjaku je isušivanje poplavnih ravnina i nedostatak krajobrazne dinamike zbog regulacije rijeka: razina podzemnih voda opada i manje vode dopire do poplavnih područja. Vodotokovi se suše i pretvaraju u kopno i formira se manje novih malih bara – rasadnici i vode za razmnožavanje vodozemaca bivaju izgubljene

Iako je malo poznato o načinu života podunavskog vodenjaka, prema IUCN-u već se smatra potencijalno ugroženim.

Puh - Muscardinus avellanarius

Puh je glodavac poput miša koji teži 15 do 40 grama i živi do 6 godina. On živi u staroj šumi duž Dunava. Možete ga pronaći u mješovitim šumama s puno grmlja i – kao što ime na njemačkom sugerira – u lješnjaku. Puh je glodavac koji obitava u starim stablima sa suhim dijelovima i rupama.

Puh je strogo zaštićena vrsta od općeg interesa

Pomlađivanje starih šuma i uzgoj plantažnih topola ugrožavaju stanište puha. Hrani se vrlo raznoliko, npr. bobicama i orašastim voćem. Ovu raznovrsnu hranu pronalazi samo u šumama s mnogo grmlja i šiblja, koje su sve rjeđe. Dodatnu teškoću stvara uotočenje šuma, koje sprječava gensku razmjenu.

Mali vretenac – Zingel zingel

Mali vretenac je raširen u Dunavu i njegovim pritokama. Mali vretanac voli brze tekuće vode, a noću naglim trzajima klizi po dnu.

Na životni prostor vretenca utječe uništavanje staništa za mriješćenje i onečišćenje vode.

Ako je mali vretenac 2013. još bio na popisu ugroženih vrsta IUCN-a, populacija ove ribe se oporavila, između ostalog zahvaljujući poboljšanju kakvoće vode u gornjem Podunavlju, te ona danas više nije ugrožena

Divlja vinova loza - Vitis vinifera ssp. sylvestris

Divlja vinova loza, koja se ne smije miješati s divljim vinom, je penjačka loza koja doseže visine od 20 do 40 metara. U jesen, njezino lišće dobiva intenzivnu crvenu boju. Šire je ptice, koje jedu bobice i raspršuju sjeme izlučivanjem. Stolno vino vodi podrijetlo od divlje vinove loze. Njezino prirodno stanište su obalni zidovi u poplavnim područjima velikih i srednjih rijeka.

Divljoj vinovoj lozi prijeti izumiranje u Europi i jako je ugrožena u Austriji. Ona je

tamo jedna od najrjeđih biljaka.

Glavni razlog za rijetkost divlje vinove loze je regulacija rijeka. Osim

toga, u slučaju intenzivnog šumarstva, ona se zajedno s bijelom lozom uklanja, da bi se osigurao dobar razvoj populacije stabala. Kratko vrijeme aktivnosti drveća u poplavnim ravninama također je uzelo životni prostor divljoj vinovoj lozi.

Crnka – Umbra krameri

Staništa crnki posebno su ugrožena razaranjem i odvajanjem poplavnih ravnina.

Organizacija IUCN klasificira ovu ribu, koja je uglavnom rijetka vrsta, kao ugroženu. Njena populacija naglo opada na regionalnoj razini.

Slatkovodna školjka - Unio crassus

Slatkovodna školjka nastanjuje tekuća područja čistih voda s pješčanim dnom i filtrira 4-6 litara vode po satu. Njihove ličinke se razvijaju parazitski u škrgama raznih vrsta riba. Gotove mlade školjke žive potpuno zakopane na dnu vodenog staništa, dok su odrasle školjke samo djelomično zakopane i njihov otvor za disanje seže u vodu radi disanja i filtriranja hrane.

Satkovodna školjka, osobito mlada školjka, ozbiljno je ugrožena onečišćenjem vode. No, i gubitak staništa, primjerice zbog brana – zajedno s promjenom uvjeta protoka i prirodom tla ispod voda – također je važan čimbenik za snažno smanjenje vrste od 1970-ih godina.

Rezac - Stratiotes aloides

Rezac je vodena biljka koja doseže promjer od 80 cm i drži se u vodi sa do 180 cm dugim korijenima. Zimi se biljka spušta do dna odgovarajuće vode i ponovno se pojavljuje u proljeće. Rezac je rasprostranjen u srednjoj Europi pa sve do Baltika. Može se naći se u višegodišnjim, umjereno hranjivim vodama s relativno konstantnim razinama vode i vrlo slabim strujama. Rezac raste u toplim, vjetrom zaštićenim, blatnim, nezagađenim i uglavnom stajaćim vodama nizinskih poplavnih ravnina, na primjer u jarugama, ribnjacima i kanalima.

Nestanak staništa i nedostatak međusobne povezanosti između voda znatno ugrožavaju ovu vrstu, jer se širenje njezina sjemena između ostalog odvija vodom. Povezivanjem različitih vodnih površina, izdanci mogu otploviti u udaljena područja i tamo zasnovati nove populacije.

U Austriji, rezac se smatra ugroženom biljkom.

Bjelica plotica – Rutilus pigus virgo

Bjelica plotica je endemična podvrsta plotice (Rutilus pigus) i pojavljuje se isključivo u gornjem i srednjem toku Dunava i njegovim većim pritokama. Ova riba koja voli struju vode ovdje živi uglavnom u dubokim dijelovima rijeka i tijekom sezone mrijesta migrira u obalne zone gdje su struje manje, da bi tamo potražila zaklonjena i gustom vegatacijom obrasla mjesta.

Bjelica plotica, popisana u prilozima II i V smjernice o staništima faune i flore, je u dijelovima Njemačke zaštićena tijekom cijele godine i u Austriji se smatra jako ugroženom.

Fragmentacija staništa zbog brana elektrana te uništavanje i odvajanje pogodnih staništa za mriješćenje također prijete ovoj ribljoj vrsti. Staništa za mriješćenje leže u poplavnim ravninama koje se više ne plave redovito zbog regulacije rijeka i odvojene su od glavnog toka rijeke.

Dunavska paklara - Eudontomyzon danfordi

To je endemična vrsta srednjeg i donjeg sliva Dunava, koja se ne pojavljuje u samom Dunavu, nego nastanjuje pritoke. Ova vrsta je jedina među slatkovodnim paklarama koja parazitira na slatkovodnim ribama.

Dunavska paklara je lokalno ugrožena zbog akumulacija i onečišćenja.

Europska unija je vodi u Dodatku II Direktive o staništima i stoga se smatra vrstom od općeg interesa. Prema Crvenom popisu IUCN-a ona je potencijalno ugrožena.

Dunavski puž - Theodoxus danubialis

Dunavskom pužu je kao stanište potrebna voda koja je čista i bogata kisikom, kao i kamenito dno. Može se naći u Austriji na gornjem i srednjem toku Dunavu, a u glavnom toku Dunava se može naći samo povremeno. U Mađarskoj još uvijek postoje veće populacije. Atraktivne kućice dunavskog puža kod ranih dunavskih civilizacija bile su popularne kao nakit i ukopni prilozi.

Vrsta je ugrožena zbog uništavanja staništa, posebice zbog brana na hidroelektranama, budući da one mijenjaju uvjete protoka i uvjete supstrata u rijeci.

Vrsta se smatra jako ugroženom u Njemačkoj, Austriji i Češkoj Republici.

Obalčari - Isogenus nubecula

Međutim, vrsta nastavlja živjeti u dinamičnim dijelovima rijeka poput Tise u Mađarskoj i Loire u Francuskoj. Međutim, njezina rasprostranjenost je znatno smanjena ljudskim utjecajem. Pored onečišćenja voda, ova vrsta je ugrožena destrukcijom pogodnih staništa – kao što su aktivnosti kojima se mijenja korito rijeke ili supstrat.

Obalčari su drevni kukci koji koloniziraju dno rijeke kao ličinke i žive na obali nakon njihove transformacije u krilatog kukca. Vrsta Isogenus nubecula se može naći u velikim rijekama i sve do 1960-ih godina se mogla naći na Dunavu kod Beča. Od tada više nema znakova njihova prisustva.

Zapadna medonosna pčela - Apis mellifera i divlje pčele

U Europi, osim zapadne medonosne pčele živi preko 500 različitih vrsta divljih pčela, od kojih mnogima prijeti izumiranje. Pčele su nastanjivale zemlju 40 milijuna godina i oprašuju oko 80% svih cvjetnih biljaka. One osiguravaju trećinu naše hrane i bitne su za nastavak postojanja bezbrojnih vrsta.

52% njemačkih divljih pčela nalaze se u kategorijama ugroženosti Crvenog popisa ugroženih vrsta. 53% europskih pčelinjih kolonija umrlo je u posljednjih nekoliko zima.

Glavni razlozi umiranja pčelinjih kolonija i prijetnje koje ono predstavlja za čitave vrste divljih pčela su uporaba pesticida i sadnja monokultura u suvremenoj poljoprivredi, što rezultira samo kratkim razdobljima cvjetanja i time dugogodišnjom gladi. Virusi i patogeni, posebice Varroa grinje, uvedeni od strane ljudi, dodatni su razlozi za opadanje populacije. Ali klimatske promjene također imaju negativan utjecaj.

IUCN

International Conversation of Unique Nature – Crveni popis IUCN-a je međunarodni popis, koji su napravili znanstvenici kako bi utvrdili stupanj ugroženosti životinja i biljaka.